O meni...

Imam one radoznale oči djeteta koje se šire kad vide dobru priču.

A onda te priče s puno žara prepričavam drugima, dijelim nadahnuće, ono što me obogatilo iznutra.

Ponekad neku priču spominjem godinama i uvijek joj se vraćam, toliko ona u meni ostavi traga.

No što je novinarska priča? Tekst, koji se čita nekoliko minuta, mediji će ga držati jedan dan, a onda će polako"curiti" i nestati u zaboravu. I priča tada živi jedino u prepričavanju.

A zašto ne bi ovako? Dati im mjesto da žive vječno, ili barem dok ima Interneta ili ne nestane struje. Tu su, priče koje su mene nadahnule. 

​

Nije sve za svakog

​

I nije svaka priča za svakog. I ne treba biti.

Neki je odbace kao kuglu zgužvanog papira, netko će prosuti za nju loš komentar ili neprobavljivi sarkazam. I to je u redu.

Pojedini trebaju neke priče jednostavno preskočiti, pa i ja to stalno radim. Drugima će ista priča baš sjesti, nadahnuti ih, dati im pogonsko gorivo.

​

E to je to! Voljela bih da moje priče dođu do onih koje ih trebaju, kao što sam ih valjda i ja trebala pronaći i čuti.

Imam velike oči, u malim detaljima vidim veliku priču. Oči djeteta koje se divi i skačem u zrak kad naiđem na nešto baš dobro. A što me uvijek najviše ostavi bez daha? Male stvari, nečija gesta, iskreni osmjeh ili uhvaćeni pogled. Voljela bih da mala stvar, moj tekst i velike priče ljudi u njima, budu ono što će i vas nadahnuti, osvježiti, potaknuti...