Već se vidim u penziji kako ja i suprug zajedljivo vodimo istu raspravu koju smo počeli još prije 16 godina i koja nikad neće završiti. On odmahuje da smo potpuno bespomoćni, dovoljno mali da ništa ne možemo promijeniti, u meni mala zelena ljutica kaže da možemo jer se i skidanje make up-a može napraviti 'zelenijim'. Dame, pročitajte :)
Photo by Allef Vinicius on Unsplash
- Ma, daj molim te, ti ćeš nešto napraviti? Pa moji kolege pričaju da u Indiji u tvornicama lijekova ujutro izađu vani i nasumično proberu ljude koji će taj dan raditi. I oni ulaze u tvornicu i golim rukama bez ikakve zaštite vade sirovinu (tako zovu svo čudo opasnih kemikalija koje koriste za proizvodnju). Nisu im važni ljudi, o kakvoj prirodi ti pričaš? A mi mali u Hrvatskoj za iste stvari oblačimo odijela kao da ulazimo u Fukushimu. I misliš da je išta važno što mi tu radimo? Daj, molim te...
I u pravu je, on gleda na probleme na razini svijeta, makroplan u kojem vi ni ja nismo važni. Ja gledam stvari odozdola, što svatko od nas može napraviti, tu malu stvar i gledam koliko bi velika promjena bila kada bi samo sto ljudi promijenilo samo jednu naviku.
Na promjenu posljednju me potaknula moja kuma i dala mi fantastično rješenja za održivo skidanje šminke. Ha, šminka i održivo? Ma, da... i ja sam bila skeptična, ali i to se može, moje dame...
- Imaš u DM-u, Mülleru ili po svuda za kupiti krpicu za skidanje šminke. Smočiš je vodom i skidaš – otkrila mi je prije godinu i pol dana.
Foto: Unsplash
- Ha? - pitala sam.
- Ma, da... A, onda je stalno pereš u mašini i uvijek koristiš istu – govorila je kao da je to nešto sasvim normalno.
- O-keee.. - rekla sam sumnjičavo i iz prvog pokušaja našla.
- Oprostite, imate neku kao krpicu za skidanje šminke pomoću vode – pitala sam prodavačicu, a ona je kimnula iz prve i odvela me do police. Krpica je bila manje od 20 kuna, uzela sam je i koristim je već godinu i pol dana. Izgleda kao one "magične" krpe za prašinu, s jednim rubom svaki dan obrišem šminku u nekoliko sekundi i kad u četiri dana potrošim sva četiri ćoška, bacim je u mašinu i operem.
Otkada koristim krpicu za skidanje šminke, najmanje dvije bočice plastike na godinu manje stvaram jer ne kupujem više preparate za skidanje make up-a
Za sad izgleda nepoderiva. Vidim pitanje, pa evo i odgovor – bez problema u nekoliko sekundi skida i trajni ruž koji se ne da pojesti i kad jedete masnog odojka, ali ova krpica će ga izbrisati u trenu.
Photo by Jonathan Chng on Unsplash
Kad se poigram matematike, u godini dana najmanje sam dvije bočice micelarne vode ili ulja za skidanje šminke manje potrošila, kao ne znam koliko manje blazinica i plastičnih pakiranja u kojima one dolaze.
Priroda: Hvala, Katarina. Ja: Ma, molim, nema na čemu, to je mala stvar, ideju je dala moja kuma! :)
A lice?
Svi moji bliski prijatelji znaju koliko imam problema s licem i ono se preporodilo. Istini na volju, rad od kuće učinio je svoje i zaista sam odmorila lice od šminke i to je sigurno, ali sigurno, također doprinijelo. Ali sad lice više ne opterećujem sredstvima za skidanje šminke (a neka su mi sigurno više škodila, nego pomagala) pa je lice i zbog toga prodisalo.
Kada bi samo nas 100 žena upotrebljavalo ove krpice (a pronašla sam podatak da u prosjeku traju pet godina), koliko je to ambalaže i blazinica manje? Pa... najmanje 2000 komada ambalaže za svu silu sredstava za skidanje šminka, a blazinice i pakiranja jednostavno ne mogu ni pobrojati. Eto, mala stvar, mala promjena, veliki benefit za prirodu.
Želite još?
Sinoć sam promišljala što sam u posljednjih 15 godina promijenila u životu u smjeru zelenijeg i priznajem – sinoć je mala Zelena Kate radila piruete u mojoj glavi jer sam prolazeći kroz svoj popis osjetila baš iskreni ponos. Evo mojih promjena, zavirite, možda pronađete nadahnuće.
Photo by Roxxie Blackham on Unsplash
Kad smo kod krpica, prije godinu i pol dana odbacila sam i truleksice u kuhinji i otpočela eksperiment mogu li bez njih živjeti i kao alternativu koristiti one čarobne krpe za prašinu koje se daju oprati.
Evo računice – svaki mjesec bih uzela novu truleksicu. Ona nije plastika koja se reciklira (to me naučila prijateljica stručnjakinja za otpad) i mora ići u komunalni otpad i istrest će se na Jakuševcu. E sad, u godini dana ja bacim 12 truleksica, u deset godina to je 120 truleksica.
Truleksica nije plastika i ne može se reciklirati. Ide u običan otpad. Više je ne koristim - 12 truleksica manje na godinu
Preselivši se u novi stan, odlučila sam odbaciti truleksice, uzela sam četiri bijele "magične" krpe i počela ih koristiti. Namjerno bijele kako bih ostala svjesna da ih moram prati.
I zaista, svaka dva do tri dana bacim krpicu u mašinu za pranje veša i uzmem čistu. I tako već godinu i pol dana. Truleksica mi uopće ne fali. Najveće opterećenje bio je moj Saša za kojeg sam mislila da će gunđati da su nepraktične.
Nije niti jednom. Nije ni primijetio da smo u životu promijenili tu malu stvar i izbacili se truleksica. U tih godinu i pol dana potrošili smo ih najmanje 18 manje.
Podovi bez kemikalija
Kad sam prvi put rodila, kao svaka novopečena majka htjela sam svoju bebu staviti pod stakleno zvoni i zaštititi je od kemikalija. Prvo na piku bilo mi je sredstvo za pranje poda. Pomislila sam da će uskoro ona puzati (i lizati) pod, mučilo me što u mirisu koji osjetim nakon pranja ima sva čuda kemikalija.
Pa sam eliminirala sredstva za pranje podova i uvela na velika vrata običnu vodu s nekoliko kapi eteričnih ulja lavande i čajevca zbog blagih antiseptičkih svojstava. Otada više ne koristim ta sredstva, imam jednu litru sredstva za podove koja, brat-bratu, stoji i tri godine tek načeta i samo kad-kad će ju koristiti moj suprug. Matematika?
U 15 godina sigurno sam proizvela 30 boca ambalaže manje i 30 litara sredstva za čišćenje s kemikalijama manje koje bi završile u otpadnim vodama. Ponosna? O jesam!
Photo by Miguel Bruna on Unsplash
Moji su podovi i dalje čisti, a često mirišu na lavandu, jasmin, bor, jorgovan i đurđicu. Sve eterična ulja u mojoj ladici.
Na pik mi je tada došao i sprej za čišćenje drvenih površina. Bila je to borba titana. Ja i sprej s krpom i prašina koja se na tamnom namještaju cerila već nakon tri dana. Peti dan sam se mogla na njoj potpisati.
Sjećam se ideje koja mi je sinula. Što ako bih brisala truleksicom i običnom vodom? Možda se prašina više lijepi kada namastim drvo sprejem na kojem piše antistatic? Znam da sam sasvim subjektivna i znanstveno neutemeljena, možda će netko i zakolutati očima, ali ja sam ostala nijema kad prašinu nisam baš vidjela ni nakon trećeg dana, nakon pet dana bila je tu, ali ne tako kao prije, kao da se prašina manje lijepila bez sloja tih sredstava za poliranje drveta.
Nemam više ni onih laštila za drvo, to je barem dvija spreja manje na godinu. I tako već sigurno 10 godina...
Kako bilo, odluka je pala, izbacila sam ta lašteća sredstva, oslobodila svoju kuću te kemikalije i otada prašinu brišem običnom platnenom magičnom krpom i vodom. U deset godina to je 20 spremnika s tim sredstvima pod tlakom manje, isto tolika količina kemikalija koje nisam pošpricala iz spreja u atmosferu (i naša pluća). Ponosna? Jep!
Photo by Mario Mendez on Unsplash
Prozori
Prije par godina slušala sam kolegu koji je prepričavao zašto ima opaljeno lice. Izgledao je kao da je zaspao pod UV lampama.
- Odlučio sam oprati sve prozore na kući, prao sam ih pola dana i puhao je vjetar. Kad bih špricnuo sredstvo za pranje prozora, vjerojatno je vjetar otpuhao dio na moje lice. Ujutro sam bio opaljen, danas još pristojno izgledam – prepričavao je.
Bila sam blago šokirana... Što je to u sredstvima za pranje prozora da može opaliti nečije lice? Užasnuta sam odlučila ustrajati na davnoj želji da nađem zelenije rješenje za prozore. Već ranije sam nabavila onu metlicu koju koriste profesionalni perači prozora dok vise u košari kraj nekog nebodera.
Prvo prozore namoče, pa široki potezima metlicom skinu tekućinu s prozora. Moja manja varijanta te metlice išla mi je na živce.
Photo by Mika Baumeister on Unsplash
Napravila bi svoje, ali sam na rubovima prozora morala krpicom hvatati vodu koju sam pogurala metlicom, pa bi onda nešto kapnulo po podu. Malo nereda, da. Našla sam svoje rješenje, hrvatski proizvod Zuzex i nije da ikoga reklamiram, ali oni su me oduševili.
Eko varijanta za prozore, neškodljivo za prirodu i ljude. Cijena ide uz bok klasičnim sredstvima za pranje prozora, ali nema teških kemikalija. Prozori čisti.
Kupaonica.
Tisuću sam puta čula savjet da koristim ocat za kamenac. No way hose! Ne želim da mi kuća smrdi kao salata i da nagnuta nad kadom moram imati šal preko nosa da ne udahnem ocat zbog kojeg ne bih mogla pošteno ni gledati.
Moje benignije rješenje je bila limunska kiselina koju kupujem u obliku praha (izgleda kao šećer) i nalazim je na polici sa začinima uz bok prašku za pecivu i kvascu jer to je konzervans koji se koristi za pekmeze i krastavce iz kućne radinosti.
Nema mirisa i može se disati. Jedino mi je problem bio ako bih previše octenog praha usula u špricu s vodom pa bi kristalići zaštopali špricu. To mi je išlo malo na živce. A i jedna prijateljica prijekorno me gledala jer ju je na moj savjet koristila, stavila pa malo duže ostavila, a ona je nagrizla metalne dijelove.
Oprosti Miha, neću više dijeliti taj savjet, a bome mi nije ni opcija trljati sanitarije kriškom limuna (kao što to sugeriraju neki članci).
Moja kuma našla je idealno rješenje u liniji Biobaze i oduševljeno govori o sredstvu za kupaonici s narančom. Vjerujem joj, ja sam svoje idealno eko sredstvo našla u proizvodu Kamenko, prirodnom, ekološkom, domaćem, koje jede kamenac kao moj mali kolače. Prijatelj ima crnu kupaonicu i za Kamenko je rekao: "Da nisam isprobao, ne bih vjerovao, kamencu ni traga!".
Ne mislim sanitarije trljati limunom, ima zgodnije i jednako prirodnih rješenja. Pametni ljudi to su stavili u raspršivač
E sad, ima i ono da su eko sredstva skuplja od klasičnih. Jesu, ali ne više kao nekad. A ima i ovo. Redovito u šopingu bacim pogleda na te stvari i redovito ih uhvatio na sniženju kad cijenom stoje uz bok klasičnoj varijanti ili su jeftinija.
Zelenije nije uvijek skuplje
Posljednje što sam za devet kuna kupila bilo je sredstvo za ručno pranje posuđa od jedne litre. Eko varijanta i devet kuna. Može se :)
Još i ovo, ne smatram se zelenom aktivisticom i promišljam o tome kako zadržati isti komfor i navike kao do sada, ali okrenuti to tako da manje opterećujem okoliš, smanjim upotrebnu kemikalija i radi zdravlja svoje obitelji, te tražim održivije inačice komfora koji sam imala i do sad.
"Into your face!", dragi moj mužu – nisi ni primijetio da smo u 16 godina zajedničkog života ipak napravili veliki pomak za prirodu i našu obitelj učinili održivijom. Hvala ženo, ma molim :).
A u ovaj tekst nije stalo sve što smo još promijenili. A to je: više ne koristimo ni omekšivač za rublje, a veš nam je nekako jednako mekan kao i prije. Da već po navici gledam doziranje tekućeg deterdženta za rublje i shvaćam da je najgora, ali najgora varijanta dozirati onako iz ruke, preko zgloba.
Svaki put se frapiram kad odvažem jedan čep (jer to je doza dovoljna za 9 kg veša) pa jedva da time prekrijem dno pretinca za doziranje i sjetim se da sam nekad pretinac punila do vrha (onako iz ruke) i nepotrebno koristila tri, četiri, možda i pet puta više deterdženta nego sam trebala. Djeca sad mene opominju kad ostavim vodu da teče dok perem zube i mrkim pogledom je zatvaraju. Hvala djeco :)
Photo by Henrik Lagercrantz on Unsplash
Prije pola godine isprobala sam i zeleniju varijantu tableta za perilicu posuđa Finish koje su bile i dva puta skuplje od klasične varijante, ali ja sam vrebala i uhvatila je na upola nižoj cijeni :) Pa sad perem posuđe s tabletama bez boje, mirisa, bez fosfata i konzervansa. Čaše su čiste, lonci odlično oprani. Varijanta tableta održivija.
Znam da jedna moja kolegica sama miksa benigniju i zeleniju varijantu sredstva ta perilicu, trebala bih i to probati pa donijeti iskustvo. Možda jednom i hoću.
Kad sve ovo vidim (i još neke stvari koje nisam napisala), radim piruete u sebi jer sam ipak ponosna na male zelene stvari koje smo unijeli u svoj dom. Kad pomislim da smo živjeli u neboderu od 200 stanova i kad bi u nekom eksperimentu svi primijenili ove nove navike, rezultat bi bio enorman.
A sve su to male stvari, ništa dramatično. Možda sam potaknula sad neke da i sami promijene stvari, javite se, podijelite svoje male zelene stvari, rado ću podijeliti nove vašu inspiraciju. Zelena pirueta, evo me!
Photo by Sonia Sanmartin on Unsplash
Ps. Sve proizvode koje sam spomenula nisu promocija, niti su navođenje da su bolji od drugih. Jednostavno sam ih spomenula jer sam ih isprobala :)
Comments